BIOEKONOMIJA: BUDUĆNOST EUROPSKE POLJOPRIVREDE I GOSPODARSTVA
Svjesna činjenice da su klimatske promijene u 21. stoljeću jedna od najistaknutijih prijetnji sigurnoj proizvodnji i opskrbi hranom, Europska komisija ističe smanjenje emisija ugljika odnosno postizanje klimatske neutralnosti do 2050. kao jedan od svojih najistaknutijih ciljeva.
Na tragu toga, svoj razvojni put temelji na implementaciji načela smanjenja emisija ugljika u svim segmentima industrije, gospodarstva i poljoprivrede. Svojim dokumentima Strategija bioekonomije te Akcijski plan za bioekonomiju, Europska je komisija odredila smjer razvoja prema održivom biogospodarstvu koje koristi dostupne resurse iz biomase u cilju smanjenja potreba za novim resursima i dekarbonizacije energetske potražnje. Stoga se ciljanim financijskim instrumentima potiče ulazak poljoprivrednika i poduzetnika u sektor bioekonomije subvencionirajući primjenu učinkovitog kaskadnog korištenja sirovina kroz pojedine mjere Programa ruralnog razvoja te natječaje Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.
U užem smislu, bioekonomija ili biogospodarstvo (engl. bio-based economy) definira se kao „inovativno gospodarstvo s niskom razinom emisija koje doprinosi održivoj poljoprivredi i ribarstvu, sigurnosti opskrbe hranom i obnovljivih bioloških resursa (biomase) u industriji uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti i okoliša“.
Temelj bioekonomije čini nastojanje da se proizvodi koji sadrže fosilni ugljik (naftu i naftne derivate, prirodni plin) u proizvodnom procesu zamjene tvarima koje sadrže obnovljivi ugljik iz biomase. Sama biomasa trebala bi se koristiti učinkovito, kaskadno i održivo, što podrazumijeva da se unutar bioekonomije pronalazi primjena i za nusproizvode poljoprivredne proizvodnje te donedavni otpad. Takvi se nuspropizvodi odnosno “otpad” tehnološkim procesima pretvaraju u proizvode s dodanom vrijednosti poput hrane, superhrane, lijekova ili kozmetičkih preparata (npr. koštice grožđa); krmiva (npr. samljevene koštice masline), proizvoda iz biomase (npr. proizvodnja bioplastike iz mliječne sirutke ili pak kore od naranče; proizvodnja papira, tekstila te supstrata od taloga kave; proizvodnja bio-kože od ostataka gljiva) te energije iz biomase (peleti, briketi, bioplin).
No kakve su zapravo mogućnosti Republike Hrvatske i domaćih gospodarstvenika za proizvodnju i plasman proizvoda od biomase?
U Hrvatskoj su resursi u ovom segmentu koncentrirani pretežito u sektorima poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture.
2019. godine Svjetska je banka temeljem sektorske analize poljoprivrednog sektora zaključila da Hrvatska ima golem potencijal pretvaranja svojeg poljoprivredno-prehrambenog sektora u suvremenu djelatnost koja potiče gospodarski rast, te stvara radna mjesta i ostvaruje prihod u ruralnim zajednicama. Drugim riječima, hrvatski poljoprivrednik koji u sklopu poljoprivredne proizvodnje raspolaže nusproizvodima poput komine ili sječke vinove loze ili masline; mliječnom sirutkom ili pak bilo kojim drugim „otpadom“ od proizvodnje može za istu u kontekstu bioekonomije pronaći novu, profitabilnu primjenu.
Više o razvojnim mogućnostima hrvatskog gospodarstva u okviru bioekonomije pročitajte u Sektorskoj analizi bioekonomije u izdanju Ekonomskog instituta iz Zagreba, dostupnoj na slijedećoj poveznici.
Ukoliko smo u ovom kratkom izlaganju uspjeli probuditi Vašu znatiželju, odnosno zanima li Vas koje konkretne mogućnosti bioekonomija pruža hrvatskim poljoprivrednicima i gospodarstvenicima, ne preostaje Vam drugo nego popratiti novi projekt LAG-a „Sjeverna Istra“ Bioekonomija i obnovljivi izvori energije u poljoprivredi, koji će se realizirati snimanjem dokumentarnog filma te pratećim promotivno-edukativnim aktivnostima tijekom ljeta i jeseni 2021.
Tko zna, možda Vam baš ovaj projekt podari inspiraciju za slijedeći poslovni pothvat…
