Europski projekt SmallABLE, kojeg LAG „Sjeverna Istra“ provodi u partnerstvu sa još sedam partnera u okviru EU-programa CERV: Citizens, Equality, Rights and Values Programme /Građani, jednakost, prava, vrijednosti (CERV-2022-TOWN-NT), otvorio je mogućnost uključivanja vanjskih članova u naš projektni team. Projekt usmjeren na promicanje aktivnog građanstva mladih iz ruralnih sredina omogućio je uključivanje mladih osoba u dobi od 18-35 godina u projektne aktivnosti u svojstvu volontera, te su oni u okviru volontiranja sudjelovali na putovanjima, radnim sastancima, terenskim posjetama, istraživačkim zadatcima, prezentacijama i raznim kulturnim događanjima na području svakog od uključenih partnera (dakle, u Italiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Španjolskoj i Portugalu).
Za neke od njih ovo je bilo prvo iskustvo sa EU-projektima, dok su drugi među njima već poprilično iskusni u aktivnostima međunarodne suradnje mladih. Svi su oni svojim doprinosom obogatili naš team, te su svi ujedno kroz ovu suradnju imali prilike upoznati i surađivati sa mladima iz drugih zemalja, tj. sa osobama različitog porijekla, različitih interesa, stupnja obrazovanja i dr. Ovom su suradnjom imali prilike proširiti svoje vidike i aktivno se pozabaviti pitanjima o tome kako poboljšati život u svakoj od uključenih ruralnih sredina.
Više o dojmovima naših članova projektnog team-a pročitajte u kratkom intervjuu sa članovima projektnog teama LAG-a Silvijom Kovačić, Clarom Coslovich Vrabčević, te Deborom Milokanović.
1.Zašto si se prijavila za projekt SmallABLE?
Deborah: Prijavila sam se na projekt kako bih stekla neka nova iskustva, ali i kako bih svojim znanjem, energijom i komunikativnošću doprinijela u stvaranju nečeg novog, boljeg za svoje područje. Također, velika motivacija mi je bila upoznavanje novih ljudi iz drugih krajeva i te uspostava novih kontakata.
Silvija: Budući da radim u Sondi, udruzi koja se aktivno bavi razvojem lokalne zajednice i imam snažan osobni interes za razvoj ruralnih sredina, sudjelovanje u projektu SmallABLE vidjela sam kao jedinstvenu priliku za stjecanje novih znanja i razmjenu iskustava. Smatram da su ovaj i slični projekti iznimno vrijedni jer, osim što pružaju priliku za istraživanje i kreiranje konkretnih rješenja za izazove s kojima se suočavaju marginalizirana područja, omogućuju izravan doprinos zajednicama koje su suočene s problemima depopulacije i gospodarske stagnacije. Također, privukla me mogućnost da kroz ovaj projekt upoznam ljude iz različitih dijelova Europe te da kroz interakciju s njima steknem nove uvide u razvoj i revitalizaciju ruralnih zajednica, što dodatno obogaćuje moje profesionalno i osobno iskustvo.
2.Na kojem radnom sastanku si prisustvovala i na kojim si aktivnostima prisustvovala?
Silvija: Posjet mjestu Sobral de São Miguel bio je ispunjen raznovrsnim aktivnostima koje su mi omogućile da sagledam ovo mjesto iz različitih perspektiva. Terenski obilazak bio je prvi korak, pružajući meni i ostalim sudionicima priliku da se upoznamo s posebnostima, poviješću i izazovima ovog područja te razgovaramo s lokalnim stanovnicima i steknemo uvid u njihov svakodnevni život. Nakon toga, sudjelovali smo u grupnim radionicama u kojima smo analizirali uzroke depopulacije i razvijali prijedloge za moguća rješenja, a rezultate našeg zajedničkog rada naposlijetku smo i prezentirali. Posebno je zanimljiva bila panel rasprava koju smo imali prilike čuti, a na kojoj su predstavnici općina i struke predstavili ključne inicijative za turističku i gospodarsku valorizaciju područja, što je dodatno obogatilo moje razumijevanje lokalnih potreba i potencijala mjesta i regije.
Deborah: Prisustvovala sam na radnom sastanku WP 7 koji se održao u Italiji, u mjestu Monte San Martino, te na radnom sastanku WP 8 koji se održao kod nas u Istri. Projektne aktivnosti podrazumijevaju upoznavanje okoline i ljudi na svakoj lokaciji susreta, a svaki je partner odabrao kroz koje se aktivnosti prezentira pojedino područje. Kroz terenske posjete mjestu, lokalnim proizvođačima, ustanovama i lokalnim udruženjima, tvrtkama, te kulturnim događanjima – mogli smo upoznati područje partnera i njegove stanovnike. Nakon toga bismo svoje dojmove raspravili i dodatno razradili u grupama, te potom sudjelovali u velikom finalnom predstavljanju rezultata našeg posjeta.
3.Koju aktivnost bi izdvojila kao najupečatljiviju?
Silvija: Iako je svaka aktivnost bila jedinstvena i zanimljiva na svoj način, poseban dojam na mene je ostavio sam Sobral i njegovi mještani te susretljivost i toplina s kojom su nas dočekali, običaji koje njeguju i njihov način života koji je daleko od, ponekad, užurbane svakodnevice s kojom se svi mi susrećemo. Također, izdvojila bih razmjenu ideja i iskustva s mladima iz različitih zemalja i uočavanje sličnosti u izazovima s kojima se suočavamo živeći i radeći u manjim sredinama.
Clara: Izdvojila bi dvije aktivnosti kao najupečatljivije. Prva je rad u timu na praktičnoj radionici. Kroz rad se moglo uočiti kako se mladi nadopunjuju u mislima i idejama te kako bez obzira na podrijetlo, dob i interese, mogu zajedno potencijalno doprinijeti razvoju prijedloga. Istovremeno moram reći da sam impresionirana samim konceptom spomenute radionice, posebno djelom gdje je omogućena podrška znanstvenika ali i organizatora.
Druga aktivnost koja mi je ostala u posebnom sjećanju je kulturna večer. Stanovnici Sobral de São Miguela su se okupili i zajedničkim snagama organizirali večeru za pamćenje. Za zajedničko spremljen obrok se moglo uočiti da je pripremljen srcem. Glazbeni dio su izvodili razni lokalni glazbenici, od volonterke koja je s nama sudjelovala na projektu do gospodina koji je dugogodišnji svirač harmonike. Spomenuti gospodin nije samo svirao tijekom večere, nego nas je tradicionalnom glazbom pratio kroz mjesto sve do dolaska našeg prijevoza.
4.Što ti se je najviše dojmilo na projektu SmallABLE?
Silvija: Otvorenost i suradnja među sudionicima i partnerima projekta, kao i razina kreativnosti u predlaganju konkretnih rješenja za lokalne probleme. SmallABLE je, s jedne strane, odlična prilika da se izbliza vidi kako se mala, marginalizirana mjesta poput Sobral de São Miguela mogu revitalizirati uz pravu strategiju, dok s druge strane pokazuje koliko je važno aktivno građanstvo i uloga mladih u stvaranju pozitivnih promjena u zajednici. Upravo ta kombinacija čini ovaj projekt izuzetno vrijednim.
Deborah: Kao što sam već navela, najviše mi se dojmilo zajedništvo sudionika projekta, tj. članova timova iz svih uključenih zemalja. Sa mnogima smo uspostavili stvarno prekrasan i friendly odnos. Pored zajedništva bi izdvojila i predivan odnos domaćina prema nama – ne samo organizatora, nego i lokalnog stanovništva. Bez obzira što je ovo bio prvi susret s nama, lokalni ljudi se nisu ustručavali ugostiti nas najbolje što su mogli.
5.Kakva je bila tvoja perspektiva o ruralnim područjima prije i poslije sudjelovanja na SmallABLE projektu?
Silvija: Prije sudjelovanja na SmallABLE projektu već sam bila svjesna potencijala ruralnih područja, ali ovaj projekt mi je to dodatno potvrdio. Često se takva mjesta doživljavaju kao ona s malim mogućnostima razvoja, no valorizacija kulturne baštine, očuvanje tradicijskih vrijednosti, suradnje s investitorima i korištenje fondova mogu otvoriti brojne prilike za razvoj i napredak. Dao mi je nove uvide i potvrdio da uz prave strategije, ruralne zajednice mogu postati održive i privlačne za život.
Clara: Godinama sam veoma subjektivno, isključivo iz svog gledišta promatrala ruralna područja. Pretpostavljala sam kako stanovnici tog područja odlaze u gušće naseljene krajeve radi smanjenih mogućnosti ruralnih područja (manjka obrazovnih institucija, specifičnih poslovnih pozicija te društvenih događaja). Nakon sudjelovanja na SmallABLE projektu shvatila sam kako dobar dio stanovništva koji naseljavaju takva područja teže ka pronalasku mira i skladnog života bez gradske buke i da im jedino takvo područje može pružiti te nematerijalne vrijednosti. Međutim nakon sudjelovanja na projektu sam zadržala mišljenje koje sam imala sam imala i prije, a to je da stanovnici marginaliziranih područja trebaju jednostavan pristup esencijalnim službama.
Deborah: U projekt sam ušla jer vjerujem kako ruralna područja imaju veliki potencijal za ugodan život lokalnog stanovništva u svim područjima, samo se treba angažirati za posložiti stvari na pravi način. Nakon sudjelovanja u projektu, još sam više uvjerena da je zajedništvo stanovnika svake male sredine jedan ključni faktor u pokretanju promjena. Zajedničko prikupljanje ideja i suradnja u spajanju rješenja jesu ono što smatram ključnim za stvaranje zdrave i održive ruralne sredine.
6.Što bi izdvojila kao najveći razlog depopulacije tvog područja stanovanja?
Silvija: Kao i kod sličnih mjesta, depopulacija u mojoj regiji rezultat je kombinacije faktora, poput starenja stanovništva i nedovoljno razvijene infrastrukture, nedostatka radnih mjesta za mlade – odlazi se u veće gradove u potrazi za boljim prilikama što dodatno utječe na smanjenje broja stanovnika. Ali, unatoč tim izazovima naša regija se aktivno razvija. Razvoj turizma i gospodarstva te poboljšanje kvalitete života doprinose stvaranju novih prilika, što daje nadu u usporavanje depopulacije i nastavak pozitivnih promjena. Uostalom, upravo zato u našem Kreativnom centru i udruzi Sonda kroz razne kreativne projekte pružamo osobama svih dobnih skupina priliku da prepoznaju i iskoriste mogućnosti koje im pruža današnje povezano društvo. Na taj način, radimo na tome da osvježimo percepciju uspjeha iz manjih sredina i pokažemo da su prilike za razvoj i napredak dostupnije nego ikad.
Clara: Nedovoljni broj visokoobrazovnih ustanova na mom području stanovanja. Kako sam i sama prvo završila srednju školu, a potom i fakultet van mog mjesta stanovanja, moram reći kako sam uočila da mnogo ljudi koje su bili u istoj situaciji se nikad nisu vratili u svoje mjesto stanovanja. Oni su tijekom obrazovanja u većim gradovima uočili neke prednosti većih gradova te su odlučili nastaviti život u njima. Ne samo da su uočili pogodnosti, nego su i proveli ključno razdoblje odrastanja u tim gradovima, pa su sukladno tome i ostali tamo stanovati.
7.Kako bi opisala pojam „aktivnog građanstva“?
Silvija: Za mene aktivno građanstvo znači biti informiran, angažiran i svjestan član zajednice koji osluškuje svoju okolinu, aktivno doprinosi razvoju i poboljšanju kvalitete života u svojoj sredini. To uključuje sudjelovanje u društvenim procesima i doprinos kroz različite oblike angažmana od malih svakodnevnih djela i pomaganja ljudima u potrebi, volontiranja u lokalnim organizacijama, sudjelovanja u zajedničkim događajima, pružanju podrške lokalnim poduzetnicima, pa sve do poticanja pozitivnih promjena i zagovaranja inicijativa koje poboljšavaju uvjete života. Svatko od nas ima važnu ulogu u oblikovanju zajednice, što prije osvijestimo svoju odgovornost i utjecaj, to će napredak biti vidljiviji i brži.
Clara: Osobno na pojam aktivnog građanstva gledam kao na pokret ljudi koji inspirirani svojom okolinom ulažu zajedničke napore da poboljšaju tu okolinu. Na sam pojam ne gledaju svi jednako, ali smatram da je on ključan pokazatelj razvijenosti društva, posebno kad se provodi u cilju socijalnog razvitka. Odnosno, tu bi parafrazirala Margaret Mead: „Prvi znak civilizacije je zacijeljena bedrena kost“.
8.Koje prilike vidiš na svojem području za uključivanje u mehanizme aktivnog građanstva?
Silvija: Na području Vižinade postoje različite prilike, primjerice mnoge lokalne manifestacije, poput kulturnih i sportskih događanja često se oslanjaju na angažman volontera što pruža sjajnu priliku za aktivno sudjelovanje i doprinos. Primjerice, u Sondi okviru našeg Kreativnog centra organiziramo radionice usmjerene na poticanje kreativnosti, osobni razvoj, podršku lokalnim brendovima i slične teme, čime pružamo prostor ljudima svih uzrasta da se uključe i pridonesu zajednici na konstruktivan način. S druge strane, naše kolege iz drugih udruga u općini fokusiraju se na područja kao što su kultura i sport, a svi zajedno stvaramo mrežu prilika koja omogućuje svakome da svojom inicijativom izravno utječe na pozitivne promjene u zajednici.
Clara: Naše područje nudi brojne prilike za uključivanje u mehanizme aktivnog građanstva, a svi ti mehanizmi bi trebali biti jednako valorizirani jer su svi ključni za razvoj ovog područja. Osobno mislim da su hvale vrijedni socijalni projekti i programi (poput onih za razvoj kreativnosti i onih podrške za ljude koji boluju od depresije) ali i onih koji za cilj imaju očuvanje okoliša (poput čišćenja plaža i podmorja).
Deborah: Aktivna zajednica, tj. aktivni stanovnici, nužost je svake male lokalne zajednice, jer bez toga ne ide. A uključivanje u društveni život zajednice, pa i sudjelovanje u demokratskim procesima mogu doprinijeti stvaranju bolje budućnosti.
Na mojem području bi se možda moglo više pomagati potrebitima i doprinijeti ublažavanju socijalnih razlika, pa tako stvoriti zajednicu u kojoj bi svi puno bolje živjeli. Također smatram da bi se trebalo spriječiti nekontrolirano prostorno širenje malih ruralnih općina u nešto puno veće. Stoga treba očuvati autohtone karakteristike ruralnih područja jer su one naše najveće blago.
Kao već rečeno, projekt SmallABLE uči „kad se male ruke slože, sve se može“, te ukoliko se primjeni to na građanstvu, rezultati mogu biti pozitivni dugoročno.
S obzirom na odgovore volontera koji su sudjelovali na projektu SmallABLE, da se zaključiti da su isti veoma zadovoljni ovim iskustvom. Pred njima su još tri projektna susreta u rujnu, listopadu i studenom ove godine, nakon čega slijedi službeni završetak projekta, te formalna evaluacija rezultata.