Iz Trsta u Zrenj i koze, Mira Gardoš je jasna: Vjerujem u svoj projekt!

Mira Gardoš s obitelji se iz Trsta preselila u Zrenj, nabavila prve koze, završila tečaj kozarstva i proizvodnje sira i uz pomoć sredstava Programa ruralnog razvoja širi svoje gospodarstvo.

Još 2009., Mira Gardoš odlučila je s obitelji napraviti preokret u životu tako što su se iz Trsta preselili u malo istarsko selo, Zrenj. “Oduvijek me prate sjećanja iz djetinjstva na školske praznike kod bake na selu. Željela sam da i djeca osjete dio te ljepote tako da smo, još za života u Italiji, često dolazili u Zrenj”, opisuje početak Mira, po struci ugostiteljica, a po životnoj odluci – poljoprivrednica. Osnovala je tad OPG sa željom baviti se ekološkom poljoprivredom. Kupila je dva kozlića, sadnice te krenula u raščišćavanje terena oko stare kuće. Uskoro je postala vlasnica malog stada koza. “U početku nije bilo lako jer nismo ništa znali o radu sa životinjama, ali nije bilo druge nego učiti. Glavna je ljubav, onda sve ide lako”, kaže.

Kako se stado povećavalo, željela je naučiti što više pa je preko Ministarstva poljoprivrede završila tečaj kozarstva, a kasnije i onaj vezan za proizvodnju sira. Educirala se i na temu promocije proizvoda i danas se, kaže, osjeća spremnom za nove izazove. Sada ima 30 koza i trenutno je 15 muznih. Iskoristila je i priliku za razvoj gospodarstva te se prijavila na natječaj iz Programa ruralnog razvoja kojeg je objavio tamošnji LAG Sjeverna Istra. Kroz podmjeru 19.2. “Provedba operacija unutar CLLD strategije”, odnosno tip operacije 6.3.1. odobrena su joj bespovratna sredstva u iznosu 15.000 eura, a procedura je, kaže, odrađena u vrlo kratkom roku. Kroz projekt je ostvarila pravo na kupnju koza i rasplodnog jarca, plastenika, mreža, nabavu sadnica voćki, gradnju mini sirane, opremanje kušaonice te razvoj internetske stranice u cilju promocije proizvoda.

Planira kupiti još dvadesetak koza te imati ukupno 50-ak životinja, ali i otvoriti kušaonicu sira te ostalih mliječnih proizvoda. “Najskuplji su unutarnji radovi jer sve mora biti na visokoj sanitarnoj i estetskoj razini, a 70% troškova otpada na opremanje mini sirane i kušaone”, dodaje Mira i otkriva da je dosad nabavila sadnice voćaka, mrežu za ograditi pašnjak, dva električna pastira za obranu od divljači, dvije rasplodne koze i jednog rasplodnog jarca. “Vjerujem u uspjeh jer se bavimo ekološkom poljoprivredom. Živimo daleko od bilo kakvih zagađivača, koze su na ispaši na otvorenom, a u okolici su mnoge površine zapuštene pa uživaju u obilju niskog raslinja. Mislim da su naše koze višestruko korisne, a konačan proizvod je kvalitetno mlijeko i mliječni proizvodi”, uvjerena je. Poljoprivreda joj za sada ne omogućava egzistenciju, ali vjeruje da će se to jednoga dana promijeniti. Želja joj je u svemu ostati originalna i dosljedna sebi. “Kvantiteta ne smije biti ispred kvalitete, jedino tako nam svima može biti bolje”, naglašava.

Cijeli članak dostupan je ovdje.